TRNJAK FEST: Crni gospodin više nije samo oprašivač blatine u vinogradu već ima i svoj festival u Ljubuškom!
Bio je samo ljubavnik blatini u vinogradu, a sada ovaj crni gospodin, koji raste između Neretve i Cetine, ima i svoj festival u Ljubuškom te međunarodni dan koji se obilježava 17. lipnja.
Ali nema puno ove autohtone vinove loze, samo 17 ha ili 0,64 posto u sortimentu crvenih sorti Hercegovine, te nešto malo više sa druge strane granice u Hrvatskoj.
“Dug je još put pred nama, jer smo tek na početku revitalizacije ove autohtone sorte vinove loze, koja raste u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini, a ove godine imat ćemo i prvu berbu klonskog trnjka”, kazao je uvodno dr. sc. Goran Zdunić sa Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, koji je skupa sa prvim doktorom enologije u BiH Tihomirom Prusinom i dipl. ing Marijom Lekom s Federalnog agromediteranskog zavoda iz Mostara, predstavio “krvnu sliku” trnjka, koji bi trebao dati novo, veliko crno vino na tržištu.
Nepoznati roditelji, ali ima puno srodnika
Govoreći o podrijetlu vinove loze s posebnim osvrtom na trnjak, dr.sc. Zdunić je rekao da nisu u istraživanju identificirali tko su mu roditelji, ali da ima puno polu braće i sestara, bilo da se radi o internacionalnim sortama, kao i onim domaćim kao što je autohtona žilavka.
Inače, napominje, sekvenciranjem genoma usporedili su naše autohtone sorte s onima u svijetu, te došli da zaključka, primjerice, da talijanska sorta Bambino bianco, predak mnogih dalmatinskih sorata, kao što je debit. No, sigurno je, ističe, da je trnjak nastao na ovim našim prostorima, ali ne može tvrditi da je to bio Imotski, Vrgorac ili Ljubuški, jer su sve autohtone sorte na ovim našim prostorima, jednom donesene, a njihova pradomovina je zapadna Azija.
Kako se čulo, obuhvatili su u istraživanju 3.525 uzoraka, od čega se na silvestris odnosi 60 uzoraka, te detektirali da trnjak ima jako puno potencijala za proizvodnju vina. Uz to, su pomaknuli granicu starosti vinove loze, koja je do sada iznosila samo sedam do osam tisuća godina na čak 11.000 godina, pojasnio je dr.sc. Zdunić.
S druge strane, trnjak je sve do 2000-te godine bio u skupini ostalih sorti u kompoziciji vina sorte blatina, za koju legendarni enolog Prusina drži da je bolje oprašuje Alicante Bouchet. Trnjak se spominje često u stručnoj literaturi, a vinarija Hercegovina sadi ga još početkom ’80 godina prošlog stoljeća.
Naime, prednost se davala sortama obojenog soka, radi popravka boje blatine. Nadalje, drži, da nema pravog trnjka bez dobre hrastove drvene bačve, te barem četiri godine odležavanja vina. U tri godine istraživanja određene su prosječan sadržaj šećera i kiseline u moštu, te utvrđeno da trnjak ima 19 kromosoma.
Vinarija Nuić prva krenula sa trnjkom?
Vlasnik vinarije Nuić, Josip Nuić kaže da je slučaj htio da još 2009. godine sazna za jedno jako dobro crno vino u mjestu Crnopod, između Međugorja i Ljubuškog, čiju je sortu već imao u vinogradima, koje karakterizira mljeveni kamen te loza treba preživjeti u stresnim uvjetima.
Nuić ističe da i danas drži da je trnjak najbolje vino, a ponosan je na svoj doprinos vraćanju mu zasluženog mjesta, jer je u to vrijeme, prije 10-ak godina, bilo u modi da je sve iz vana bolje od onoga što imamo na kućnom pragu. Istina, ne krije da je dva puta bio na rubu stečaja danas velike vinarije, koja bi uskoro trebala biti i potpuno završena.
Enologinja trnjka je bila Josipa Andrijanić, koja danas isti posao radi u Carskim vinogradima u Mostaru, što je bivša vinarija Zadro. Ona ističe da sva vina, uključujući i ona stolna, prolaze kroz drvene bačve. Riječ je o bosanskom hrastu, koji zna biti jako ćudljiv, odnosno imati prevelik utjecaj na vino, što ova vrsna enologinja “ne želi”.
Vinar Josip Tolj iz Blatnice kod Čitluka nam je otkrio da su u Parizu, nakon jedne vinske izložbe, otkrili da trnjak, koji daje jako dobre rezultante na ovim našim prostorima, genetski najsličniji cabernet francu, što bi moglo značiti da su ga u naše krajeve donijeli još Napoleonovi vojnici.
Trnjak položen na dno Crvenog jezera
Predsjednik Udruge vinogradara i vinara Cvit razgovora Tomislav Jerković iz Imotskog, kaže da su još prije nekoliko godina imotski vinari došli na ideju kako bi bilo lijepo staviti vino naših autohtonih sorti, po uzoru na slična odležavanja vina u Jadranu, na odležavanje u Modro jezero. Dodaje da je bio plan vidjeti rezultate koje može dati vino odležavajući u neprirodnim uvjetima pod vodama prirodnog bisera Modrog jezera, te su to i realizirali.
Dakle, prva vina su spušteno prošle godine 31. srpnja, a nakon spuštanja plan je bio da vino odleži sve do presušivanja vode u jezeru. To nisu dugo čekali jer je Modri biser presušio već u listopadu 2022. Onda je sredinom listopada odigrana tradicionalna nogometna utakmica između Vilenjaka i Vukodlaka pa su odlučili otvoriti butelje na taj dan kako bi uveličati taj događaj. Međutim otvorili su butelje, ali ne one koje su odležale jer su butelje nestale pod nepoznatim uvjetima. Navodno su za to “odgovorne Vile” koje se noći okupljaju pod Modrim stijenama jezera i plešu svoje kolo. Tako da nisu uspjeli doći do rezultata našeg odležavanja.
No, sada su vinari otišli korak naprijed i s HPD Imotski u subotu spustiti vina na dubinu od 100-ak metara u Crveno jezero. Tim potezom nadamo se dobiti rezultate utjecaja dubine Crvenog plavetnila, algi i stijena jezera na naša autohtona vina Kujundžušu i Trnjak te provocirati Vilinski ples u ekstremnijim uvjetima. Veselimo se ishodu našeg tanga te vas pozivamo za dvije godine na otvaranja istih, zaključuje Jerković. (Marinko Petković)
